késiti
késiti (se) nesvrš. 〈prez. kȇsīm (se), pril. sad. -sēći (se), gl. im. -šēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kesiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kesim |
| 2. | kesiš |
| 3. | kesi |
| množina | |
| 1. | kesimo |
| 2. | kesite |
| 3. | kese |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kesit ću |
| 2. | kesit ćeš |
| 3. | kesit će |
| množina | |
| 1. | kesit ćemo |
| 2. | kesit ćete |
| 3. | kesit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kešah |
| 2. | kešaše |
| 3. | kešaše |
| množina | |
| 1. | kešasmo |
| 2. | kešaste |
| 3. | kešahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kesio sam |
| 2. | kesio si |
| 3. | kesio je |
| množina | |
| 1. | kesili smo |
| 2. | kesili ste |
| 3. | kesili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kesio |
| 2. | bio si kesio |
| 3. | bio je kesio |
| množina | |
| 1. | bili smo kesili |
| 2. | bili ste kesili |
| 3. | bili su kesili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kesi |
| množina | |
| 1. | kesimo |
| 2. | kesite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| keseći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kesio, kesila, kesilo | |
| kesili, kesile, kesila | |
Definicija
| 1. | (što) pokazivati zube (o životinjama) |
| 2. | (se) a. usiljeno se smijati pokazujući zube, ceriti se b. razg. smijati se |
Frazeologija
⃟ kesiti zube ceriti se
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Késić (960, Gračac, sred. i S Dalmacija, v. i kesa), Kèzan (Novska), Kézić (190, Split), Kèzija (Zadar)
Etimologija
✧ ekspr. ? ≃ alb. qesh: smijem se
