kerùbīn
kerùbīn m 〈G kerubína〉
jednina | |
---|---|
N | kerubin |
G | kerubina |
D | kerubinu |
A | kerubina |
V | kerubine |
L | kerubinu |
I | kerubinom |
množina | |
N | kerubini |
G | kerubina |
D | kerubinima |
A | kerubine |
V | kerubini |
L | kerubinima |
I | kerubinima |
1. | mit. u mezopotamskoj religiji i judaizmu, uzvišeno biće prikazivano kao ljudski lik, stražar na ulasku u zemaljski raj; herub, heruvim |
2. | kršć. a. čist duh, pripadnik drugoga reda anđeoske hijerarhije b. lik. u ikonografiji, dijete ili dječja glava s krilima |
3. | pren. knjiš. rij. lijepo, nedužno, nevino dijete |