pòfukati
pòfukati (koga, se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. rad. pòfukao (se)〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pofukati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pofukam |
| 2. | pofukaš |
| 3. | pofuka |
| množina | |
| 1. | pofukamo |
| 2. | pofukate |
| 3. | pofukaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pofukat ću |
| 2. | pofukat ćeš |
| 3. | pofukat će |
| množina | |
| 1. | pofukat ćemo |
| 2. | pofukat ćete |
| 3. | pofukat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pofukah |
| 2. | pofukaše |
| 3. | pofukaše |
| množina | |
| 1. | pofukasmo |
| 2. | pofukaste |
| 3. | pofukahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pofukao sam |
| 2. | pofukao si |
| 3. | pofukao je |
| množina | |
| 1. | pofukali smo |
| 2. | pofukali ste |
| 3. | pofukali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pofukao |
| 2. | bio si pofukao |
| 3. | bio je pofukao |
| množina | |
| 1. | bili smo pofukali |
| 2. | bili ste pofukali |
| 3. | bili su pofukali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pofukaj |
| množina | |
| 1. | pofukajmo |
| 2. | pofukajte |
| glagolski prilog prošli | |
| pofukajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pofukao, pofukala, pofukalo | |
| pofukali, pofukale, pofukala | |
Definicija
vulg. obaviti spolni odnos
