pođòniti
pođòniti (što) svrš. 〈prez. pòđonīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòđonjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pođoniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pođonim |
2. | pođoniš |
3. | pođoni |
množina | |
1. | pođonimo |
2. | pođonite |
3. | pođone |
futur | |
jednina | |
1. | pođonit ću |
2. | pođonit ćeš |
3. | pođonit će |
množina | |
1. | pođonit ćemo |
2. | pođonit ćete |
3. | pođonit će |
aorist | |
jednina | |
1. | pođonih |
2. | pođoni |
3. | pođoni |
množina | |
1. | pođonismo |
2. | pođoniste |
3. | pođoniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pođonio sam |
2. | pođonio si |
3. | pođonio je |
množina | |
1. | pođonili smo |
2. | pođonili ste |
3. | pođonili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pođonio |
2. | bio si pođonio |
3. | bio je pođonio |
množina | |
1. | bili smo pođonili |
2. | bili ste pođonili |
3. | bili su pođonili |
imperativ | |
jednina | |
2. | pođoni |
množina | |
1. | pođonimo |
2. | pođonite |
glagolski prilog prošli | |
pođonivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pođonio, pođonila, pođonilo | |
pođonili, pođonile, pođonila | |
glagolski pridjev pasivni | |
pođonjen, pođonjena, pođonjeno | |
pođonjeni, pođonjene, pođonjena |