Hrvatski jezični portal

pođòniti

pođòniti (što) svrš.prez. pòđonīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòđonjen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
pođoniti
 
prezent
jednina
1. pođonim
2. pođoniš
3. pođoni
množina
1. pođonimo
2. pođonite
3. pođone
 
futur
jednina
1. pođonit ću
2. pođonit ćeš
3. pođonit će
množina
1. pođonit ćemo
2. pođonit ćete
3. pođonit će
 
aorist
jednina
1. pođonih
2. pođoni
3. pođoni
množina
1. pođonismo
2. pođoniste
3. pođoniše
 
perfekt
jednina
1. pođonio sam
2. pođonio si
3. pođonio je
množina
1. pođonili smo
2. pođonili ste
3. pođonili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam pođonio
2. bio si pođonio
3. bio je pođonio
množina
1. bili smo pođonili
2. bili ste pođonili
3. bili su pođonili
 
imperativ
jednina
2. pođoni
množina
1. pođonimo
2. pođonite
 
glagolski prilog prošli
pođonivši
 
glagolski pridjev aktivni
pođonio, pođonila, pođonilo
pođonili, pođonile, pođonila
 
glagolski pridjev pasivni
pođonjen, pođonjena, pođonjeno
pođonjeni, pođonjene, pođonjena
Definicija
kovanjem, šivanjem, lijepljenjem itd., postaviti đon cipele (ob. na već postojeći đon nošene cipele); staviti poplate, šjolati
Etimologija
✧ po- + tur. gön: potplata; učinjena koža, usp. đon