podvòstručiti
podvòstručiti (što, se) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. podvòstručen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| podvostručiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | podvostručim |
| 2. | podvostručiš |
| 3. | podvostruči |
| množina | |
| 1. | podvostručimo |
| 2. | podvostručite |
| 3. | podvostruče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | podvostručit ću |
| 2. | podvostručit ćeš |
| 3. | podvostručit će |
| množina | |
| 1. | podvostručit ćemo |
| 2. | podvostručit ćete |
| 3. | podvostručit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | podvostručih |
| 2. | podvostruči |
| 3. | podvostruči |
| množina | |
| 1. | podvostručismo |
| 2. | podvostručiste |
| 3. | podvostručiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | podvostručio sam |
| 2. | podvostručio si |
| 3. | podvostručio je |
| množina | |
| 1. | podvostručili smo |
| 2. | podvostručili ste |
| 3. | podvostručili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam podvostručio |
| 2. | bio si podvostručio |
| 3. | bio je podvostručio |
| množina | |
| 1. | bili smo podvostručili |
| 2. | bili ste podvostručili |
| 3. | bili su podvostručili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | podvostruči |
| množina | |
| 1. | podvostručimo |
| 2. | podvostručite |
| glagolski prilog prošli | |
| podvostručivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| podvostručio, podvostručila, podvostručilo | |
| podvostručili, podvostručile, podvostručila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| podvostručen, podvostručena, podvostručeno | |
| podvostručeni, podvostručene, podvostručena | |
Definicija
učiniti (postati) dvostrukim, dva puta većim [podvostručiti prihode]
Etimologija
✧ po- + v. dvostruk
