podvòriti
podvòriti (koga) svrš. 〈prez. pòdvorīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòdvoren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
podvoriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | podvorim |
2. | podvoriš |
3. | podvori |
množina | |
1. | podvorimo |
2. | podvorite |
3. | podvore |
futur | |
jednina | |
1. | podvorit ću |
2. | podvorit ćeš |
3. | podvorit će |
množina | |
1. | podvorit ćemo |
2. | podvorit ćete |
3. | podvorit će |
aorist | |
jednina | |
1. | podvorih |
2. | podvori |
3. | podvori |
množina | |
1. | podvorismo |
2. | podvoriste |
3. | podvoriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | podvorio sam |
2. | podvorio si |
3. | podvorio je |
množina | |
1. | podvorili smo |
2. | podvorili ste |
3. | podvorili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam podvorio |
2. | bio si podvorio |
3. | bio je podvorio |
množina | |
1. | bili smo podvorili |
2. | bili ste podvorili |
3. | bili su podvorili |
imperativ | |
jednina | |
2. | podvori |
množina | |
1. | podvorimo |
2. | podvorite |
glagolski prilog prošli | |
podvorivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
podvorio, podvorila, podvorilo | |
podvorili, podvorile, podvorila | |
glagolski pridjev pasivni | |
podvoren, podvorena, podvoreno | |
podvoreni, podvorene, podvorena |