pògača
pògača ž 〈G mn pȍgāčā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | pogača |
| G | pogače |
| D | pogači |
| A | pogaču |
| V | pogačo |
| L | pogači |
| I | pogačom |
| množina | |
| N | pogače |
| G | pogača |
| D | pogačama |
| A | pogače |
| V | pogače |
| L | pogačama |
| I | pogačama |
Definicija
| 1. | okrugao pšenični kruh, ob. od beskvasnog tijesta, koji se nekad pekao u pepelu |
| 2. | reg. vrsta kolača u obliku okruglog hljeba od brašna, maslaca, jaja i šećera; pinca (ob. prigodni kolač za Uskrs) |
Frazeologija
⃟ dati komu pogaču za proju dati mu vredniju stvar za manje vrijednu;
(tražiti) htjeti kruha kod (pored) pogače ne biti zadovoljan onim što se ima;
(jesti) lomiti s kim drugim pogaču zajedno živjeti;
nikoga vruća pogača ne tjera od kuće posl. nitko ne ide u druge krajeve ili u drugu zemlju za poslom bez nužde; onaj kojemu je dobro ostaje kod kuće; trbuhom za kruhom ide se od nevolje;
umijesiti kome gorku pogaču dovesti koga u težak položaj
(tražiti) htjeti kruha kod (pored) pogače ne biti zadovoljan onim što se ima;
(jesti) lomiti s kim drugim pogaču zajedno živjeti;
nikoga vruća pogača ne tjera od kuće posl. nitko ne ide u druge krajeve ili u drugu zemlju za poslom bez nužde; onaj kojemu je dobro ostaje kod kuće; trbuhom za kruhom ide se od nevolje;
umijesiti kome gorku pogaču dovesti koga u težak položaj
Onomastika
♦ pr. (nadimačka i prema zanimanju): Pògačār (Split, Zagreb), Pògačić (620, Pokuplje, Zagorje, okolica Zagreba), Pògačnīk (Pula, Osijek)
Etimologija
✧ prasl. *pogačь, *pogača (rus. pogáč, bug. pogača) ← srlat. focacea (uz romansko posredovanje) ≃ lat. focus: ognjište
