pòganiti
pòganiti (što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -anēći, gl. im. -ánjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poganiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | poganim |
| 2. | poganiš |
| 3. | pogani |
| množina | |
| 1. | poganimo |
| 2. | poganite |
| 3. | pogane |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | poganit ću |
| 2. | poganit ćeš |
| 3. | poganit će |
| množina | |
| 1. | poganit ćemo |
| 2. | poganit ćete |
| 3. | poganit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | poganjah |
| 2. | poganjaše |
| 3. | poganjaše |
| množina | |
| 1. | poganjasmo |
| 2. | poganjaste |
| 3. | poganjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | poganio sam |
| 2. | poganio si |
| 3. | poganio je |
| množina | |
| 1. | poganili smo |
| 2. | poganili ste |
| 3. | poganili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam poganio |
| 2. | bio si poganio |
| 3. | bio je poganio |
| množina | |
| 1. | bili smo poganili |
| 2. | bili ste poganili |
| 3. | bili su poganili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pogani |
| množina | |
| 1. | poganimo |
| 2. | poganite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| poganeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| poganio, poganila, poganilo | |
| poganili, poganile, poganila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| poganjen, poganjena, poganjeno | |
| poganjeni, poganjene, poganjena | |
Definicija
činiti da što bude pogano, nečisto, uprljano od izmeta, smraditi
Frazeologija
⃟ (kao ptica) pogani (smradi) u svoje gnijezdo obeščašćuje ono što bi sam morao najviše poštivati
Etimologija
✧ vidi pòganin
