pobunjívati
pobunjívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. pobùnjujēm, pril. sad. pobùnjujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pobunjivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pobunjujem |
| 2. | pobunjuješ |
| 3. | pobunjuje |
| množina | |
| 1. | pobunjujemo |
| 2. | pobunjujete |
| 3. | pobunjuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pobunjivat ću |
| 2. | pobunjivat ćeš |
| 3. | pobunjivat će |
| množina | |
| 1. | pobunjivat ćemo |
| 2. | pobunjivat ćete |
| 3. | pobunjivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pobunjivah |
| 2. | pobunjivaše |
| 3. | pobunjivaše |
| množina | |
| 1. | pobunjivasmo |
| 2. | pobunjivaste |
| 3. | pobunjivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pobunjivao sam |
| 2. | pobunjivao si |
| 3. | pobunjivao je |
| množina | |
| 1. | pobunjivali smo |
| 2. | pobunjivali ste |
| 3. | pobunjivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pobunjivao |
| 2. | bio si pobunjivao |
| 3. | bio je pobunjivao |
| množina | |
| 1. | bili smo pobunjivali |
| 2. | bili ste pobunjivali |
| 3. | bili su pobunjivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pobunjuj |
| množina | |
| 1. | pobunjujmo |
| 2. | pobunjujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pobunjujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pobunjivao, pobunjivala, pobunjivalo | |
| pobunjivali, pobunjivale, pobunjivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pobunjivan, pobunjivana, pobunjivano | |
| pobunjivani, pobunjivane, pobunjivana | |
Etimologija
✧ vidi pobúniti
