pobŕkati
pobŕkati (što) svrš. 〈prez. pòbṟkām, pril. pr. -āvši, prid. trp. pòbṟkān〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pobrkati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pobrkam |
| 2. | pobrkaš |
| 3. | pobrka |
| množina | |
| 1. | pobrkamo |
| 2. | pobrkate |
| 3. | pobrkaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pobrkat ću |
| 2. | pobrkat ćeš |
| 3. | pobrkat će |
| množina | |
| 1. | pobrkat ćemo |
| 2. | pobrkat ćete |
| 3. | pobrkat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pobrkah |
| 2. | pobrka |
| 3. | pobrka |
| množina | |
| 1. | pobrkasmo |
| 2. | pobrkaste |
| 3. | pobrkaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pobrkao sam |
| 2. | pobrkao si |
| 3. | pobrkao je |
| množina | |
| 1. | pobrkali smo |
| 2. | pobrkali ste |
| 3. | pobrkali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pobrkao |
| 2. | bio si pobrkao |
| 3. | bio je pobrkao |
| množina | |
| 1. | bili smo pobrkali |
| 2. | bili ste pobrkali |
| 3. | bili su pobrkali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pobrkaj |
| množina | |
| 1. | pobrkajmo |
| 2. | pobrkajte |
| glagolski prilog prošli | |
| pobrkavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pobrkao, pobrkala, pobrkalo | |
| pobrkali, pobrkale, pobrkala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pobrkan, pobrkana, pobrkano | |
| pobrkani, pobrkane, pobrkana | |
Definicija
v. brkati
Etimologija
✧ po- + v. brkati
