pòčekati
pòčekati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. rad. pòčekao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
počekati | |
prezent | |
jednina | |
1. | počekam |
2. | počekaš |
3. | počeka |
množina | |
1. | počekamo |
2. | počekate |
3. | počekaju |
futur | |
jednina | |
1. | počekat ću |
2. | počekat ćeš |
3. | počekat će |
množina | |
1. | počekat ćemo |
2. | počekat ćete |
3. | počekat će |
aorist | |
jednina | |
1. | počekah |
2. | počeka |
3. | počeka |
množina | |
1. | počekasmo |
2. | počekaste |
3. | počekaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | počekao sam |
2. | počekao si |
3. | počekao je |
množina | |
1. | počekali smo |
2. | počekali ste |
3. | počekali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam počekao |
2. | bio si počekao |
3. | bio je počekao |
množina | |
1. | bili smo počekali |
2. | bili ste počekali |
3. | bili su počekali |
imperativ | |
jednina | |
2. | počekaj |
množina | |
1. | počekajmo |
2. | počekajte |
glagolski prilog prošli | |
počekavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
počekao, počekala, počekalo | |
počekali, počekale, počekala |