bèdel
bèdel m
Definicija
reg.
| 1. | isl. onaj koji obavlja hadž umjesto nekoga drugoga (ob. bolesnoga ili umrloga) |
| 2. | pov. meton. a. u doba osmanske i austrijske uprave u BiH plaćeni zamjenik za odsluženje vojnog roka b. otkup od vojne obveze |
Etimologija
✧ tur. ← arap. bädäl
