pobíjati
pobíjati (koga, što) nesvrš. 〈prez. pòbījām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pobijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pobijam |
| 2. | pobijaš |
| 3. | pobija |
| množina | |
| 1. | pobijamo |
| 2. | pobijate |
| 3. | pobijaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pobijat ću |
| 2. | pobijat ćeš |
| 3. | pobijat će |
| množina | |
| 1. | pobijat ćemo |
| 2. | pobijat ćete |
| 3. | pobijat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pobijah |
| 2. | pobijaše |
| 3. | pobijaše |
| množina | |
| 1. | pobijasmo |
| 2. | pobijaste |
| 3. | pobijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pobijao sam |
| 2. | pobijao si |
| 3. | pobijao je |
| množina | |
| 1. | pobijali smo |
| 2. | pobijali ste |
| 3. | pobijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pobijao |
| 2. | bio si pobijao |
| 3. | bio je pobijao |
| množina | |
| 1. | bili smo pobijali |
| 2. | bili ste pobijali |
| 3. | bili su pobijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pobijaj |
| množina | |
| 1. | pobijajmo |
| 2. | pobijajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pobijajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pobijao, pobijala, pobijalo | |
| pobijali, pobijale, pobijala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pobijan, pobijana, pobijano | |
| pobijani, pobijane, pobijana | |
Definicija
v. pobiti1 [pobijati kolce]
Etimologija
✧ vidi pòbosti
