Hrvatski jezični portal

pȍbočnīk

pȍbočnīk m 〈V -īče, N mn -īcī〉

Izvedeni oblici
jednina
N pobočnik
G pobočnika
D pobočniku
A pobočnika
V pobočniče
L pobočniku
I pobočnikom
množina
N pobočnici
G pobočnika
D pobočnicima
A pobočnike
V pobočnici
L pobočnicima
I pobočnicima
Definicija
1. vojn. pomoćnik u vojnoj hijerarhiji; ađutant
2. pov. počasna titula ili čin za neke dužnosnike u ustaškoj hijerarhiji za vrijeme NDH