podbáciti
podbáciti () svrš. 〈prez. pòdbācīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòdbāčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
podbaciti | |
prezent | |
jednina | |
1. | podbacim |
2. | podbaciš |
3. | podbaci |
množina | |
1. | podbacimo |
2. | podbacite |
3. | podbace |
futur | |
jednina | |
1. | podbacit ću |
2. | podbacit ćeš |
3. | podbacit će |
množina | |
1. | podbacit ćemo |
2. | podbacit ćete |
3. | podbacit će |
aorist | |
jednina | |
1. | podbacih |
2. | podbaci |
3. | podbaci |
množina | |
1. | podbacismo |
2. | podbaciste |
3. | podbaciše |
perfekt | |
jednina | |
1. | podbacio sam |
2. | podbacio si |
3. | podbacio je |
množina | |
1. | podbacili smo |
2. | podbacili ste |
3. | podbacili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam podbacio |
2. | bio si podbacio |
3. | bio je podbacio |
množina | |
1. | bili smo podbacili |
2. | bili ste podbacili |
3. | bili su podbacili |
imperativ | |
jednina | |
2. | podbaci |
množina | |
1. | podbacimo |
2. | podbacite |
glagolski prilog prošli | |
podbacivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
podbacio, podbacila, podbacilo | |
podbacili, podbacile, podbacila | |
glagolski pridjev pasivni | |
podbačen, podbačena, podbačeno | |
podbačeni, podbačene, podbačena |
1. | dobaciti manje nego što treba, ne dobaciti do mete |
2. | pren. ne ispuniti plan, očekivanja, obaveze itd.; iznevjeriti, razočarati, zakazati |