podàviti
podàviti (što) svrš. 〈prez. pȍdavijēm, pril. pr. -īvši, prid. trp. podavìjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| podaviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | podavijem |
| 2. | podaviješ |
| 3. | podavije |
| množina | |
| 1. | podavijemo |
| 2. | podavijete |
| 3. | podaviju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | podavit ću |
| 2. | podavit ćeš |
| 3. | podavit će |
| množina | |
| 1. | podavit ćemo |
| 2. | podavit ćete |
| 3. | podavit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | podavih |
| 2. | podavi |
| 3. | podavi |
| množina | |
| 1. | podavismo |
| 2. | podaviste |
| 3. | podaviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | podavio sam |
| 2. | podavio si |
| 3. | podavio je |
| množina | |
| 1. | podavili smo |
| 2. | podavili ste |
| 3. | podavili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam podavio |
| 2. | bio si podavio |
| 3. | bio je podavio |
| množina | |
| 1. | bili smo podavili |
| 2. | bili ste podavili |
| 3. | bili su podavili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | podavij |
| množina | |
| 1. | podavijmo |
| 2. | podavijte |
| glagolski prilog prošli | |
| podavivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| podavio, podavila, podavilo | |
| podavili, podavile, podavila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| podavijen / podavit, podavijena / podavita, podavijeno / podavito | |
| podavijeni / podaviti, podavijene / podavite, podavijena / podavita | |
Definicija
saviti, presaviti tako da dio dođe odozdo, da nešto što je bilo u jednoj površini postane dvije, a jedna donja; podviti [podaviti list papira; podaviti suknju]
Etimologija
✧ vidi pòdviti
