podmíriti
podmíriti (što) svrš. 〈prez. pòdmīrīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòdmīren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
podmiriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | podmirim |
2. | podmiriš |
3. | podmiri |
množina | |
1. | podmirimo |
2. | podmirite |
3. | podmire |
futur | |
jednina | |
1. | podmirit ću |
2. | podmirit ćeš |
3. | podmirit će |
množina | |
1. | podmirit ćemo |
2. | podmirit ćete |
3. | podmirit će |
aorist | |
jednina | |
1. | podmirih |
2. | podmiri |
3. | podmiri |
množina | |
1. | podmirismo |
2. | podmiriste |
3. | podmiriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | podmirio sam |
2. | podmirio si |
3. | podmirio je |
množina | |
1. | podmirili smo |
2. | podmirili ste |
3. | podmirili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam podmirio |
2. | bio si podmirio |
3. | bio je podmirio |
množina | |
1. | bili smo podmirili |
2. | bili ste podmirili |
3. | bili su podmirili |
imperativ | |
jednina | |
2. | podmiri |
množina | |
1. | podmirimo |
2. | podmirite |
glagolski prilog prošli | |
podmirivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
podmirio, podmirila, podmirilo | |
podmirili, podmirile, podmirila | |
glagolski pridjev pasivni | |
podmiren, podmirena, podmireno | |
podmireni, podmirene, podmirena |