podmićívati
podmićívati (koga) nesvrš. 〈prez. podmìćujēm, pril. sad. podmìćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| podmićivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | podmićujem |
| 2. | podmićuješ |
| 3. | podmićuje |
| množina | |
| 1. | podmićujemo |
| 2. | podmićujete |
| 3. | podmićuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | podmićivat ću |
| 2. | podmićivat ćeš |
| 3. | podmićivat će |
| množina | |
| 1. | podmićivat ćemo |
| 2. | podmićivat ćete |
| 3. | podmićivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | podmićivah |
| 2. | podmićivaše |
| 3. | podmićivaše |
| množina | |
| 1. | podmićivasmo |
| 2. | podmićivaste |
| 3. | podmićivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | podmićivao sam |
| 2. | podmićivao si |
| 3. | podmićivao je |
| množina | |
| 1. | podmićivali smo |
| 2. | podmićivali ste |
| 3. | podmićivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam podmićivao |
| 2. | bio si podmićivao |
| 3. | bio je podmićivao |
| množina | |
| 1. | bili smo podmićivali |
| 2. | bili ste podmićivali |
| 3. | bili su podmićivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | podmićuj |
| množina | |
| 1. | podmićujmo |
| 2. | podmićujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| podmićujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| podmićivao, podmićivala, podmićivalo | |
| podmićivali, podmićivale, podmićivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| podmićivan, podmićivana, podmićivano | |
| podmićivani, podmićivane, podmićivana | |
Etimologija
✧ vidi podmítiti
