pomámiti se
pomámiti se svrš. 〈prez. pòmāmīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. pòmāmljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pomamiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pomamim |
| 2. | pomamiš |
| 3. | pomami |
| množina | |
| 1. | pomamimo |
| 2. | pomamite |
| 3. | pomame |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pomamit ću |
| 2. | pomamit ćeš |
| 3. | pomamit će |
| množina | |
| 1. | pomamit ćemo |
| 2. | pomamit ćete |
| 3. | pomamit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pomamih |
| 2. | pomami |
| 3. | pomami |
| množina | |
| 1. | pomamismo |
| 2. | pomamiste |
| 3. | pomamiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pomamio sam |
| 2. | pomamio si |
| 3. | pomamio je |
| množina | |
| 1. | pomamili smo |
| 2. | pomamili ste |
| 3. | pomamili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pomamio |
| 2. | bio si pomamio |
| 3. | bio je pomamio |
| množina | |
| 1. | bili smo pomamili |
| 2. | bili ste pomamili |
| 3. | bili su pomamili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pomami |
| množina | |
| 1. | pomamimo |
| 2. | pomamite |
| glagolski prilog prošli | |
| pomamivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pomamio, pomamila, pomamilo | |
| pomamili, pomamile, pomamila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pomamljen, pomamljena, pomamljeno | |
| pomamljeni, pomamljene, pomamljena | |
Definicija
| 1. | () postati pomaman, doći u stanje pomame |
| 2. | (za kim, za čim) osjetiti jaku želju [pomamiti se za ženama] |
Etimologija
✧ vidi pȍmama
