pojednostáviti
pojednostáviti (pojednostávniti) (što) svrš. 〈prez. pojednòstāvīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pojednòstāvljen, gl. im. pojednostavljénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pojednostavniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pojednostavnim |
| 2. | pojednostavniš |
| 3. | pojednostavni |
| množina | |
| 1. | pojednostavnimo |
| 2. | pojednostavnite |
| 3. | pojednostavne |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pojednostavnit ću |
| 2. | pojednostavnit ćeš |
| 3. | pojednostavnit će |
| množina | |
| 1. | pojednostavnit ćemo |
| 2. | pojednostavnit ćete |
| 3. | pojednostavnit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pojednostavnih |
| 2. | pojednostavni |
| 3. | pojednostavni |
| množina | |
| 1. | pojednostavnismo |
| 2. | pojednostavniste |
| 3. | pojednostavniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pojednostavnio sam |
| 2. | pojednostavnio si |
| 3. | pojednostavnio je |
| množina | |
| 1. | pojednostavnili smo |
| 2. | pojednostavnili ste |
| 3. | pojednostavnili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pojednostavnio |
| 2. | bio si pojednostavnio |
| 3. | bio je pojednostavnio |
| množina | |
| 1. | bili smo pojednostavnili |
| 2. | bili ste pojednostavnili |
| 3. | bili su pojednostavnili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pojednostavni |
| množina | |
| 1. | pojednostavnimo |
| 2. | pojednostavnite |
| glagolski prilog prošli | |
| pojednostavnivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pojednostavnio, pojednostavnila, pojednostavnilo | |
| pojednostavnili, pojednostavnile, pojednostavnila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pojednostavnjen, pojednostavnjena, pojednostavnjeno | |
| pojednostavnjeni, pojednostavnjene, pojednostavnjena | |
Definicija
učiniti jednostavnim ili jednostavnijim
Etimologija
✧ po- + v. jednostavan
