pòjiti
pòjiti (koga, što) nesvrš. 〈prid. trp. pȍjen, pril. sad. pòjēći, gl. im. pòjēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pojiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pojim |
2. | pojiš |
3. | poji |
množina | |
1. | pojimo |
2. | pojite |
3. | poje |
futur | |
jednina | |
1. | pojit ću |
2. | pojit ćeš |
3. | pojit će |
množina | |
1. | pojit ćemo |
2. | pojit ćete |
3. | pojit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pojah |
2. | pojaše |
3. | pojaše |
množina | |
1. | pojasmo |
2. | pojaste |
3. | pojahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | pojio sam |
2. | pojio si |
3. | pojio je |
množina | |
1. | pojili smo |
2. | pojili ste |
3. | pojili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pojio |
2. | bio si pojio |
3. | bio je pojio |
množina | |
1. | bili smo pojili |
2. | bili ste pojili |
3. | bili su pojili |
imperativ | |
jednina | |
2. | poji |
množina | |
1. | pojimo |
2. | pojite |
glagolski prilog sadašnji | |
pojeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
pojio, pojila, pojilo | |
pojili, pojile, pojila |
1. | a. (o stoci) davati piti, napajati b. jez. knjiž. ekspr. dati žednomu piti, ugasiti mu žeđ |
2. | pren. natapati [pojiti zemlju] |