pòhabati se
pòhabati se svrš. 〈prez. pòhabām se, pril. pr. -āvši se, prid. trp. pòhabān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pohabati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pohabam |
| 2. | pohabaš |
| 3. | pohaba |
| množina | |
| 1. | pohabamo |
| 2. | pohabate |
| 3. | pohabaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pohabat ću |
| 2. | pohabat ćeš |
| 3. | pohabat će |
| množina | |
| 1. | pohabat ćemo |
| 2. | pohabat ćete |
| 3. | pohabat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pohabah |
| 2. | pohaba |
| 3. | pohaba |
| množina | |
| 1. | pohabasmo |
| 2. | pohabaste |
| 3. | pohabaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pohabao sam |
| 2. | pohabao si |
| 3. | pohabao je |
| množina | |
| 1. | pohabali smo |
| 2. | pohabali ste |
| 3. | pohabali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pohabao |
| 2. | bio si pohabao |
| 3. | bio je pohabao |
| množina | |
| 1. | bili smo pohabali |
| 2. | bili ste pohabali |
| 3. | bili su pohabali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pohabaj |
| množina | |
| 1. | pohabajmo |
| 2. | pohabajte |
| glagolski prilog prošli | |
| pohabavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pohabao, pohabala, pohabalo | |
| pohabali, pohabale, pohabala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pohaban, pohabana, pohabano | |
| pohabani, pohabane, pohabana | |
Definicija
istrošiti upotrebom, usp. habati se
Etimologija
✧ po- + v. habati se
