pogrúžiti
pogrúžiti svrš. 〈prez. pògrūžīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pògrūžen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pogružiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pogružim |
2. | pogružiš |
3. | pogruži |
množina | |
1. | pogružimo |
2. | pogružite |
3. | pogruže |
futur | |
jednina | |
1. | pogružit ću |
2. | pogružit ćeš |
3. | pogružit će |
množina | |
1. | pogružit ćemo |
2. | pogružit ćete |
3. | pogružit će |
aorist | |
jednina | |
1. | pogružih |
2. | pogruži |
3. | pogruži |
množina | |
1. | pogružismo |
2. | pogružiste |
3. | pogružiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pogružio sam |
2. | pogružio si |
3. | pogružio je |
množina | |
1. | pogružili smo |
2. | pogružili ste |
3. | pogružili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pogružio |
2. | bio si pogružio |
3. | bio je pogružio |
množina | |
1. | bili smo pogružili |
2. | bili ste pogružili |
3. | bili su pogružili |
imperativ | |
jednina | |
2. | pogruži |
množina | |
1. | pogružimo |
2. | pogružite |
glagolski prilog prošli | |
pogruživši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pogružio, pogružila, pogružilo | |
pogružili, pogružile, pogružila | |
glagolski pridjev pasivni | |
pogružen, pogružena, pogruženo | |
pogruženi, pogružene, pogružena |