pòigrati se
pòigrati se svrš. 〈prez. pòigrām se, pril. pr. -āvši se, prid. rad. pòigrao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
poigrati | |
prezent | |
jednina | |
1. | poigram |
2. | poigraš |
3. | poigra |
množina | |
1. | poigramo |
2. | poigrate |
3. | poigraju |
futur | |
jednina | |
1. | poigrat ću |
2. | poigrat ćeš |
3. | poigrat će |
množina | |
1. | poigrat ćemo |
2. | poigrat ćete |
3. | poigrat će |
aorist | |
jednina | |
1. | poigrah |
2. | poigra |
3. | poigra |
množina | |
1. | poigrasmo |
2. | poigraste |
3. | poigraše |
perfekt | |
jednina | |
1. | poigrao sam |
2. | poigrao si |
3. | poigrao je |
množina | |
1. | poigrali smo |
2. | poigrali ste |
3. | poigrali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam poigrao |
2. | bio si poigrao |
3. | bio je poigrao |
množina | |
1. | bili smo poigrali |
2. | bili ste poigrali |
3. | bili su poigrali |
imperativ | |
jednina | |
2. | poigraj |
množina | |
1. | poigrajmo |
2. | poigrajte |
glagolski prilog prošli | |
poigravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
poigrao, poigrala, poigralo | |
poigrali, poigrale, poigrala |
1. | zabaviti se igrom, neko vrijeme se igrati |
2. | (s kim) učiniti koga svojom igračkom; utjecati proizvoljno na čiju sudbinu |