pokúsati
pokúsati (što) svrš. 〈prez. pòkūsām, pril. pr. -āvši, prid. rad. pokúsao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pokusati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pokusam |
| 2. | pokusaš |
| 3. | pokusa |
| množina | |
| 1. | pokusamo |
| 2. | pokusate |
| 3. | pokusaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pokusat ću |
| 2. | pokusat ćeš |
| 3. | pokusat će |
| množina | |
| 1. | pokusat ćemo |
| 2. | pokusat ćete |
| 3. | pokusat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pokusah |
| 2. | pokusa |
| 3. | pokusa |
| množina | |
| 1. | pokusasmo |
| 2. | pokusaste |
| 3. | pokusaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pokusao sam |
| 2. | pokusao si |
| 3. | pokusao je |
| množina | |
| 1. | pokusali smo |
| 2. | pokusali ste |
| 3. | pokusali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pokusao |
| 2. | bio si pokusao |
| 3. | bio je pokusao |
| množina | |
| 1. | bili smo pokusali |
| 2. | bili ste pokusali |
| 3. | bili su pokusali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pokusaj |
| množina | |
| 1. | pokusajmo |
| 2. | pokusajte |
| glagolski prilog prošli | |
| pokusavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pokusao, pokusala, pokusalo | |
| pokusali, pokusale, pokusala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pokusan, pokusana, pokusano | |
| pokusani, pokusane, pokusana | |
Definicija
kusajući pojesti sve dokraja, usp. kusati
Frazeologija
⃟ neka pokusa (neka sad pokusa) što je priredio neka i pokusa, što je sam skuhao neka pokusa do kraja, neka sam snosi posljedice svojih čina
Etimologija
✧ po- + v. kusati
