Hrvatski jezični portal

pokućárac1

pokućárac1 m 〈G -rca, V pȍkućārče, N mn -rci〉

Izvedeni oblici
jednina
N pokućarac
G pokućarca
D pokućarcu
A pokućarca
V pokućarče
L pokućarcu
I pokućarcem
množina
N pokućarci
G pokućaraca
D pokućarcima
A pokućarce
V pokućarci
L pokućarcima
I pokućarcima
Definicija
1. onaj koji najradije živi povučeno, koji ne voli izlaske i društvo
2. onaj koji prodaje sitnu robu po kućama; torbar, kramar, pokućar
3. onaj koji se smuca od kuće do kuće, osoba bez doma; skitnica
Sintagma
vrabac pokućarac zool. ptica pjevica (Paser domesticus), priviknut životu u čovjekovoj blizini