pokòpati
pokòpati (koga, što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. pȍkopān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pokopati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pokopam |
| 2. | pokopaš |
| 3. | pokopa |
| množina | |
| 1. | pokopamo |
| 2. | pokopate |
| 3. | pokopaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pokopat ću |
| 2. | pokopat ćeš |
| 3. | pokopat će |
| množina | |
| 1. | pokopat ćemo |
| 2. | pokopat ćete |
| 3. | pokopat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pokopah |
| 2. | pokopa |
| 3. | pokopa |
| množina | |
| 1. | pokopasmo |
| 2. | pokopaste |
| 3. | pokopaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pokopao sam |
| 2. | pokopao si |
| 3. | pokopao je |
| množina | |
| 1. | pokopali smo |
| 2. | pokopali ste |
| 3. | pokopali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pokopao |
| 2. | bio si pokopao |
| 3. | bio je pokopao |
| množina | |
| 1. | bili smo pokopali |
| 2. | bili ste pokopali |
| 3. | bili su pokopali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pokopaj |
| množina | |
| 1. | pokopajmo |
| 2. | pokopajte |
| glagolski prilog prošli | |
| pokopavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pokopao, pokopala, pokopalo | |
| pokopali, pokopale, pokopala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pokopan, pokopana, pokopano | |
| pokopani, pokopane, pokopana | |
Definicija
| 1. | a. smjestiti u zemlju; zakopati b. pren. izgubiti smrću [pokopala je tri muža]; pogrepsti, ukopati |
| 2. | (što) razg. a. staviti ustranu; odbaciti b. zaboraviti |
| 3. | (koga) uništiti (snagom argumenata, iznesenim činjenicama i sl.) |
Etimologija
✧ po- + v. kopati
