polìnōm
polìnōm m 〈G polinóma〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | polinom |
| G | polinoma |
| D | polinomu |
| A | polinom |
| V | polinome |
| L | polinomu |
| I | polinomom |
| množina | |
| N | polinomi |
| G | polinoma |
| D | polinomima |
| A | polinome |
| V | polinomi |
| L | polinomima |
| I | polinomima |
Definicija
mat. jedna od elementarnih funkcija; u varijabli x izražen je kao zbroj monoma oblika akxk (članovi polinoma) pri čemu su ak zadani koeficijenti, dok k poprima vrijednosti 0, 1, 2,..., n; n je najveći cijeli broj takav da je pripadni koeficijent različit od 0 i naziva se stupnjem polinoma; polinom se prirodno definira i za više varijabli
Sintagma
∆ nul polinom polinom čiji su svi koeficijenti jednaki nuli i za njega se ne definira stupanj
Etimologija
✧ njem. Polynom ← fr. polynôme ≃ poli- + -nom
