polírati
polírati (što) dv. 〈prez. pòlīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. pòlīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| polirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | poliram |
| 2. | poliraš |
| 3. | polira |
| množina | |
| 1. | poliramo |
| 2. | polirate |
| 3. | poliraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | polirat ću |
| 2. | polirat ćeš |
| 3. | polirat će |
| množina | |
| 1. | polirat ćemo |
| 2. | polirat ćete |
| 3. | polirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | polirah |
| 2. | poliraše |
| 3. | poliraše |
| množina | |
| 1. | polirasmo |
| 2. | poliraste |
| 3. | polirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | polirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | polirao sam |
| 2. | polirao si |
| 3. | polirao je |
| množina | |
| 1. | polirali smo |
| 2. | polirali ste |
| 3. | polirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam polirao |
| 2. | bio si polirao |
| 3. | bio je polirao |
| množina | |
| 1. | bili smo polirali |
| 2. | bili ste polirali |
| 3. | bili su polirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poliraj |
| množina | |
| 1. | polirajmo |
| 2. | polirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| polirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| poliravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| polirao, polirala, poliralo | |
| polirali, polirale, polirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| poliran, polirana, polirano | |
| polirani, polirane, polirana | |
Definicija
| 1. | (u)činiti da površina predmeta postane glatka i sjajna |
| 2. | pren. razg. uljepšati/uljepšavati neke činjenice i situacije pred drugima (o općem stanju, politici i sl.); frizirati |
Etimologija
✧ njem. polieren ← lat. polire: gladiti
