Hrvatski jezični portal

poletárac

poletárac m 〈G -ārca, V -ārče, N mn -ārci, G polètārācā〉

Izvedeni oblici
jednina
N poletarac
G poletarca
D poletarcu
A poletarca
V poletarče
L poletarcu
I poletarcem
množina
N poletarci
G poletaraca
D poletarcima
A poletarce
V poletarci
L poletarcima
I poletarcima
Definicija
1. ptiče koje je opernatilo i već može izlijetati iz gnijezda
2. dijete koje izrasta, osamostaljuje se