pòlaziti
pòlaziti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -zēći, gl. im. -ažēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| polaziti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | polazim |
| 2. | polaziš |
| 3. | polazi |
| množina | |
| 1. | polazimo |
| 2. | polazite |
| 3. | polaze |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | polazit ću |
| 2. | polazit ćeš |
| 3. | polazit će |
| množina | |
| 1. | polazit ćemo |
| 2. | polazit ćete |
| 3. | polazit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | polažah |
| 2. | polažaše |
| 3. | polažaše |
| množina | |
| 1. | polažasmo |
| 2. | polažaste |
| 3. | polažahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | polazio sam |
| 2. | polazio si |
| 3. | polazio je |
| množina | |
| 1. | polazili smo |
| 2. | polazili ste |
| 3. | polazili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam polazio |
| 2. | bio si polazio |
| 3. | bio je polazio |
| množina | |
| 1. | bili smo polazili |
| 2. | bili ste polazili |
| 3. | bili su polazili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | polazi |
| množina | |
| 1. | polazimo |
| 2. | polazite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| polazeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| polazio, polazila, polazilo | |
| polazili, polazile, polazila | |
Frazeologija
⃟ polaziti od čega 1. dosl. [polaziti od prve stanice autobusa] 2. uzimati kao ishodište razmišljanja, kao polaznu točku [polaziti od pretpostavke]
Etimologija
✧ vidi pȏći
