polúdjeti
polúdjeti svrš. 〈prez. pòlūdīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. polúdio/polúdjela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poludjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | poludim |
| 2. | poludiš |
| 3. | poludi |
| množina | |
| 1. | poludimo |
| 2. | poludite |
| 3. | polude |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | poludjet ću |
| 2. | poludjet ćeš |
| 3. | poludjet će |
| množina | |
| 1. | poludjet ćemo |
| 2. | poludjet ćete |
| 3. | poludjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | poludjeh |
| 2. | poludje |
| 3. | poludje |
| množina | |
| 1. | poludjesmo |
| 2. | poludjeste |
| 3. | poludješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | poludio sam |
| 2. | poludio si |
| 3. | poludio je |
| množina | |
| 1. | poludjeli smo |
| 2. | poludjeli ste |
| 3. | poludjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam poludio |
| 2. | bio si poludio |
| 3. | bio je poludio |
| množina | |
| 1. | bili smo poludjeli |
| 2. | bili ste poludjeli |
| 3. | bili su poludjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poludi |
| množina | |
| 1. | poludimo |
| 2. | poludite |
| glagolski prilog prošli | |
| poludjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| poludio, poludjela, poludjelo | |
| poludjeli, poludjele, poludjela | |
Definicija
| 1. | () postati lud |
| 2. | a. (za čim) silno, jako željeti b. (za kim) jako se zaljubiti |
Etimologija
✧ po- + v. lud
