polízati
polízati (koga, što) svrš. 〈prez. pòlīžēm, pril. pr. -āvši, imp. políži, prid. trp. pòlīzān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| polizati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | poližem |
| 2. | poližeš |
| 3. | poliže |
| množina | |
| 1. | poližemo |
| 2. | poližete |
| 3. | poližu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | polizat ću |
| 2. | polizat ćeš |
| 3. | polizat će |
| množina | |
| 1. | polizat ćemo |
| 2. | polizat ćete |
| 3. | polizat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | polizah |
| 2. | poliza |
| 3. | poliza |
| množina | |
| 1. | polizasmo |
| 2. | polizaste |
| 3. | polizaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | polizao sam |
| 2. | polizao si |
| 3. | polizao je |
| množina | |
| 1. | polizali smo |
| 2. | polizali ste |
| 3. | polizali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam polizao |
| 2. | bio si polizao |
| 3. | bio je polizao |
| množina | |
| 1. | bili smo polizali |
| 2. | bili ste polizali |
| 3. | bili su polizali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poliži |
| množina | |
| 1. | poližimo |
| 2. | poližite |
| glagolski prilog prošli | |
| polizavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| polizao, polizala, polizalo | |
| polizali, polizale, polizala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| polizan, polizana, polizano | |
| polizani, polizane, polizana | |
Definicija
| 1. | jezikom prijeći po površini, usp. lizati |
| 2. | pren. duboko zažaliti, kajati se zbog čega [reći pa polizati sramno poreći sama sebe, postupiti protivno od prvobitnih riječi] |
Etimologija
✧ po- + v. lizati
