posloprímac
posloprímac m 〈G -mca, V pȍsloprīmče, N mn -mci, G poslòprīmācā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | posloprimac |
| G | posloprimca |
| D | posloprimcu |
| A | posloprimca |
| V | posloprimče |
| L | posloprimcu |
| I | posloprimcem |
| množina | |
| N | posloprimci |
| G | posloprimaca |
| D | posloprimcima |
| A | posloprimce |
| V | posloprimci |
| L | posloprimcima |
| I | posloprimcima |
Definicija
konstr. osoba koja dobiva posao, koja se zapošljava; radnik, službenik
