pòmusti
pòmusti (koga, što) svrš. 〈prez. pomúzem, pril. pr. -uzāvši, imp. pomúzi, prid. trp. pomùzen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pomusti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pomuzem |
| 2. | pomuzeš |
| 3. | pomuze |
| množina | |
| 1. | pomuzemo |
| 2. | pomuzete |
| 3. | pomuzu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pomust ću |
| 2. | pomust ćeš |
| 3. | pomust će |
| množina | |
| 1. | pomust ćemo |
| 2. | pomust ćete |
| 3. | pomust će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pomuzoh |
| 2. | pomuze |
| 3. | pomuze |
| množina | |
| 1. | pomuzosmo |
| 2. | pomuzoste |
| 3. | pomuzoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pomuzao sam |
| 2. | pomuzao si |
| 3. | pomuzao je |
| množina | |
| 1. | pomuzli smo |
| 2. | pomuzli ste |
| 3. | pomuzli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pomuzao |
| 2. | bio si pomuzao |
| 3. | bio je pomuzao |
| množina | |
| 1. | bili smo pomuzli |
| 2. | bili ste pomuzli |
| 3. | bili su pomuzli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pomuzi |
| množina | |
| 1. | pomuzimo |
| 2. | pomuzite |
| glagolski prilog prošli | |
| pomuzavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pomuzao, pomuzla, pomuzlo | |
| pomuzli, pomuzle, pomuzla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pomuzen, pomuzena, pomuzeno | |
| pomuzeni, pomuzene, pomuzena | |
Definicija
muzenjem izvući, izmusti mlijeko iz vimena (krave, koze, ovce); podojiti, usp. musti
Etimologija
✧ po- + v. musti
