pomòliti
pomòliti (što, se) svrš. 〈prez. pòmolīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. pomòlio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pomoliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pomolim |
| 2. | pomoliš |
| 3. | pomoli |
| množina | |
| 1. | pomolimo |
| 2. | pomolite |
| 3. | pomole |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pomolit ću |
| 2. | pomolit ćeš |
| 3. | pomolit će |
| množina | |
| 1. | pomolit ćemo |
| 2. | pomolit ćete |
| 3. | pomolit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pomolih |
| 2. | pomoli |
| 3. | pomoli |
| množina | |
| 1. | pomolismo |
| 2. | pomoliste |
| 3. | pomoliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pomolio sam |
| 2. | pomolio si |
| 3. | pomolio je |
| množina | |
| 1. | pomolili smo |
| 2. | pomolili ste |
| 3. | pomolili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pomolio |
| 2. | bio si pomolio |
| 3. | bio je pomolio |
| množina | |
| 1. | bili smo pomolili |
| 2. | bili ste pomolili |
| 3. | bili su pomolili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pomoli |
| množina | |
| 1. | pomolimo |
| 2. | pomolite |
| glagolski prilog prošli | |
| pomolivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pomolio, pomolila, pomolilo | |
| pomolili, pomolile, pomolila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pomoljen, pomoljena, pomoljeno | |
| pomoljeni, pomoljene, pomoljena | |
Definicija
pokazati (ob. iza zaklona) pojaviti se pred očima, iskrsnuti [ni nosa da pomoli (nije pomolio) ni da bi se pojavio, nije se ni pojavio]
Etimologija
✧ po- + moliti: kretati se ≃ v. militi
