poprímiti
poprímiti (što) svrš. 〈prez. pòprīmīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. poprímio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poprimiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | poprimim |
| 2. | poprimiš |
| 3. | poprimi |
| množina | |
| 1. | poprimimo |
| 2. | poprimite |
| 3. | poprime |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | poprimit ću |
| 2. | poprimit ćeš |
| 3. | poprimit će |
| množina | |
| 1. | poprimit ćemo |
| 2. | poprimit ćete |
| 3. | poprimit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | poprimih |
| 2. | poprimi |
| 3. | poprimi |
| množina | |
| 1. | poprimismo |
| 2. | poprimiste |
| 3. | poprimiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | poprimio sam |
| 2. | poprimio si |
| 3. | poprimio je |
| množina | |
| 1. | poprimili smo |
| 2. | poprimili ste |
| 3. | poprimili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam poprimio |
| 2. | bio si poprimio |
| 3. | bio je poprimio |
| množina | |
| 1. | bili smo poprimili |
| 2. | bili ste poprimili |
| 3. | bili su poprimili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poprimi |
| množina | |
| 1. | poprimimo |
| 2. | poprimite |
| glagolski prilog prošli | |
| poprimivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| poprimio, poprimila, poprimilo | |
| poprimili, poprimile, poprimila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| poprimljen, poprimljena, poprimljeno | |
| poprimljeni, poprimljene, poprimljena | |
Definicija
primiti, dobiti izgled, oblik, svojstvo i sl. nakon izloženosti, nakon utjecaja [poprimiti samrtnički izraz; poprimiti manire malograđanina]
Etimologija
✧ po- + v. primiti
