pòpiti
pòpiti (što) svrš. 〈prez. pȍpijēm, pril. pr. -īvši, imp. pòpīj, prid. rad. pòpio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| popiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | popijem |
| 2. | popiješ |
| 3. | popije |
| množina | |
| 1. | popijemo |
| 2. | popijete |
| 3. | popiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | popit ću |
| 2. | popit ćeš |
| 3. | popit će |
| množina | |
| 1. | popit ćemo |
| 2. | popit ćete |
| 3. | popit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | popih |
| 2. | popi |
| 3. | popi |
| množina | |
| 1. | popismo |
| 2. | popiste |
| 3. | popiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | popio sam |
| 2. | popio si |
| 3. | popio je |
| množina | |
| 1. | popili smo |
| 2. | popili ste |
| 3. | popili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam popio |
| 2. | bio si popio |
| 3. | bio je popio |
| množina | |
| 1. | bili smo popili |
| 2. | bili ste popili |
| 3. | bili su popili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | popij |
| množina | |
| 1. | popijmo |
| 2. | popijte |
| glagolski prilog prošli | |
| popivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| popio, popila, popilo | |
| popili, popile, popila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| popijen / popit, popijena / popita, popijeno / popito | |
| popijeni / popiti, popijene / popite, popijena / popita | |
Definicija
| 1. | pijući primiti u organizam sve do kraja, usp. piti |
| 2. | žarg. dobiti što, fasovati (ob. vrlo nelagodno) [popiti batine; popiti pet komada (golova u nogometu)] |
Frazeologija
⃟ voli popiti (prema kontekstu prije rečenom i nakon toga što postoji određeno znanje o osobi o kojoj se govori) ob. neumjeren je u uživanju alkohola, sklon je neumjerenom povremenom piću
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Pòpijač (220, Ivanec, Podravina, Slavonija), Pòpīlka (Nova Gradiška, Slavonski Brod), Pòpivoda (Zagreb)
Etimologija
✧ po- + v. piti
