porobljívati
porobljívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. poròbljujēm, pril. sad. poròbljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| porobljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | porobljujem |
| 2. | porobljuješ |
| 3. | porobljuje |
| množina | |
| 1. | porobljujemo |
| 2. | porobljujete |
| 3. | porobljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | porobljivat ću |
| 2. | porobljivat ćeš |
| 3. | porobljivat će |
| množina | |
| 1. | porobljivat ćemo |
| 2. | porobljivat ćete |
| 3. | porobljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | porobljivah |
| 2. | porobljivaše |
| 3. | porobljivaše |
| množina | |
| 1. | porobljivasmo |
| 2. | porobljivaste |
| 3. | porobljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | porobljivao sam |
| 2. | porobljivao si |
| 3. | porobljivao je |
| množina | |
| 1. | porobljivali smo |
| 2. | porobljivali ste |
| 3. | porobljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam porobljivao |
| 2. | bio si porobljivao |
| 3. | bio je porobljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo porobljivali |
| 2. | bili ste porobljivali |
| 3. | bili su porobljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | porobljuj |
| množina | |
| 1. | porobljujmo |
| 2. | porobljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| porobljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| porobljivao, porobljivala, porobljivalo | |
| porobljivali, porobljivale, porobljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| porobljivan, porobljivana, porobljivano | |
| porobljivani, porobljivane, porobljivana | |
Etimologija
✧ vidi poròbiti
