porícati
porícati (što) nesvrš. 〈prez. pòrīčēm, pril. sad. poríčūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poricati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | poričem |
| 2. | poričeš |
| 3. | poriče |
| množina | |
| 1. | poričemo |
| 2. | poričete |
| 3. | poriču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | poricat ću |
| 2. | poricat ćeš |
| 3. | poricat će |
| množina | |
| 1. | poricat ćemo |
| 2. | poricat ćete |
| 3. | poricat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | poricah |
| 2. | poricaše |
| 3. | poricaše |
| množina | |
| 1. | poricasmo |
| 2. | poricaste |
| 3. | poricahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | poricao sam |
| 2. | poricao si |
| 3. | poricao je |
| množina | |
| 1. | poricali smo |
| 2. | poricali ste |
| 3. | poricali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam poricao |
| 2. | bio si poricao |
| 3. | bio je poricao |
| množina | |
| 1. | bili smo poricali |
| 2. | bili ste poricali |
| 3. | bili su poricali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poriči |
| množina | |
| 1. | poričimo |
| 2. | poričite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| poričući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| poricao, poricala, poricalo | |
| poricali, poricale, poricala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| porican, poricana, poricano | |
| poricani, poricane, poricana | |
Definicija
v. poreći
Frazeologija
⃟ carska se ne poriče dano obećanje; vladari i osobe od autoriteta moraju se držati svojih riječi
Etimologija
✧ vidi pòreći
