porazgovárati
porazgovárati () svrš. 〈prez. porazgòvārām, pril. pr. -āvši, prid. rad. porazgovárao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| porazgovarati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | porazgovaram |
| 2. | porazgovaraš |
| 3. | porazgovara |
| množina | |
| 1. | porazgovaramo |
| 2. | porazgovarate |
| 3. | porazgovaraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | porazgovarat ću |
| 2. | porazgovarat ćeš |
| 3. | porazgovarat će |
| množina | |
| 1. | porazgovarat ćemo |
| 2. | porazgovarat ćete |
| 3. | porazgovarat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | porazgovarah |
| 2. | porazgovara |
| 3. | porazgovara |
| množina | |
| 1. | porazgovarasmo |
| 2. | porazgovaraste |
| 3. | porazgovaraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | porazgovarao sam |
| 2. | porazgovarao si |
| 3. | porazgovarao je |
| množina | |
| 1. | porazgovarali smo |
| 2. | porazgovarali ste |
| 3. | porazgovarali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam porazgovarao |
| 2. | bio si porazgovarao |
| 3. | bio je porazgovarao |
| množina | |
| 1. | bili smo porazgovarali |
| 2. | bili ste porazgovarali |
| 3. | bili su porazgovarali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | porazgovaraj |
| množina | |
| 1. | porazgovarajmo |
| 2. | porazgovarajte |
| glagolski prilog prošli | |
| porazgovaravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| porazgovarao, porazgovarala, porazgovaralo | |
| porazgovarali, porazgovarale, porazgovarala | |
Definicija
malo, kratko razgovarati
Etimologija
✧ po- + v. razgovarati
