popúštati
popúštati (, što) nesvrš. 〈prez. pòpūštām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
popuštati | |
prezent | |
jednina | |
1. | popuštam |
2. | popuštaš |
3. | popušta |
množina | |
1. | popuštamo |
2. | popuštate |
3. | popuštaju |
futur | |
jednina | |
1. | popuštat ću |
2. | popuštat ćeš |
3. | popuštat će |
množina | |
1. | popuštat ćemo |
2. | popuštat ćete |
3. | popuštat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | popuštah |
2. | popuštaše |
3. | popuštaše |
množina | |
1. | popuštasmo |
2. | popuštaste |
3. | popuštahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | popuštao sam |
2. | popuštao si |
3. | popuštao je |
množina | |
1. | popuštali smo |
2. | popuštali ste |
3. | popuštali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam popuštao |
2. | bio si popuštao |
3. | bio je popuštao |
množina | |
1. | bili smo popuštali |
2. | bili ste popuštali |
3. | bili su popuštali |
imperativ | |
jednina | |
2. | popuštaj |
množina | |
1. | popuštajmo |
2. | popuštajte |
glagolski prilog sadašnji | |
popuštajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
popuštao, popuštala, popuštalo | |
popuštali, popuštale, popuštala |