pòpušiti
pòpušiti (, što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòpušen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| popušiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | popušim |
| 2. | popušiš |
| 3. | popuši |
| množina | |
| 1. | popušimo |
| 2. | popušite |
| 3. | popuše |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | popušit ću |
| 2. | popušit ćeš |
| 3. | popušit će |
| množina | |
| 1. | popušit ćemo |
| 2. | popušit ćete |
| 3. | popušit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | popuših |
| 2. | popuši |
| 3. | popuši |
| množina | |
| 1. | popušismo |
| 2. | popušiste |
| 3. | popušiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | popušio sam |
| 2. | popušio si |
| 3. | popušio je |
| množina | |
| 1. | popušili smo |
| 2. | popušili ste |
| 3. | popušili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam popušio |
| 2. | bio si popušio |
| 3. | bio je popušio |
| množina | |
| 1. | bili smo popušili |
| 2. | bili ste popušili |
| 3. | bili su popušili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | popuši |
| množina | |
| 1. | popušimo |
| 2. | popušite |
| glagolski prilog prošli | |
| popušivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| popušio, popušila, popušilo | |
| popušili, popušile, popušila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| popušen, popušena, popušeno | |
| popušeni, popušene, popušena | |
Definicija
| 1. | završiti s pušenjem (cigarete, lule i sl.), usp. pušiti |
| 2. | žarg. a. loše proći, izgubiti, propasti [popušiti novac] b. nasjesti (na laž), progutati laž, pokazati se naivan prema trikovima, povjerovati u neku neuvjerljivu priču, glupo ili naivno prihvatiti što kao istinu [popušiti foru] c. učiniti felaciju |
Etimologija
✧ po- + v. pušiti
