pòsipati
pòsipati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -pām/-pljēm (se), pril. sad. -ajūći/pòsipljūći (se), gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
posipati | |
prezent | |
jednina | |
1. | posipam |
2. | posipaš |
3. | posipa |
množina | |
1. | posipamo |
2. | posipate |
3. | posipaju |
futur | |
jednina | |
1. | posipat ću |
2. | posipat ćeš |
3. | posipat će |
množina | |
1. | posipat ćemo |
2. | posipat ćete |
3. | posipat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | posipah |
2. | posipa |
3. | posipa |
množina | |
1. | posipasmo |
2. | posipaste |
3. | posipaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | posipao sam |
2. | posipao si |
3. | posipao je |
množina | |
1. | posipali smo |
2. | posipali ste |
3. | posipali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam posipao |
2. | bio si posipao |
3. | bio je posipao |
množina | |
1. | bili smo posipali |
2. | bili ste posipali |
3. | bili su posipali |
imperativ | |
jednina | |
2. | posipaj |
množina | |
1. | posipajmo |
2. | posipajte |
glagolski prilog sadašnji | |
posipavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
posipao, posipala, posipalo | |
posipali, posipale, posipala | |
glagolski pridjev pasivni | |
posipan, posipana, posipano | |
posipani, posipane, posipana |