pòsisati
pòsisati (koga, što) svrš. 〈prez. -sām/-šēm, pril. pr. -āvši, imp. pòsisāj/pòsiši, prid. trp. pòsisān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
posisati | |
prezent | |
jednina | |
1. | posišem |
2. | posišeš |
3. | posiše |
množina | |
1. | posišemo |
2. | posišete |
3. | posišu |
futur | |
jednina | |
1. | posisat ću |
2. | posisat ćeš |
3. | posisat će |
množina | |
1. | posisat ćemo |
2. | posisat ćete |
3. | posisat će |
aorist | |
jednina | |
1. | posisah |
2. | posisa |
3. | posisa |
množina | |
1. | posisasmo |
2. | posisaste |
3. | posisaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | posisao sam |
2. | posisao si |
3. | posisao je |
množina | |
1. | posisali smo |
2. | posisali ste |
3. | posisali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam posisao |
2. | bio si posisao |
3. | bio je posisao |
množina | |
1. | bili smo posisali |
2. | bili ste posisali |
3. | bili su posisali |
imperativ | |
jednina | |
2. | posiši |
množina | |
1. | posišimo |
2. | posišite |
glagolski prilog prošli | |
posisavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
posisao, posisala, posisalo | |
posisali, posisale, posisala | |
glagolski pridjev pasivni | |
posisan, posisana, posisano | |
posisani, posisane, posisana |