poskúpjeti
poskúpjeti () svrš. 〈prez. pòskūpīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. poskúpio/puskúpjela ž〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
poskupjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | poskupim |
2. | poskupiš |
3. | poskupi |
množina | |
1. | poskupimo |
2. | poskupite |
3. | poskupe |
futur | |
jednina | |
1. | poskupjet ću |
2. | poskupjet ćeš |
3. | poskupjet će |
množina | |
1. | poskupjet ćemo |
2. | poskupjet ćete |
3. | poskupjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | poskupjeh |
2. | poskupje |
3. | poskupje |
množina | |
1. | poskupjesmo |
2. | poskupjeste |
3. | poskupješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | poskupio sam |
2. | poskupio si |
3. | poskupio je |
množina | |
1. | poskupjeli smo |
2. | poskupjeli ste |
3. | poskupjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam poskupio |
2. | bio si poskupio |
3. | bio je poskupio |
množina | |
1. | bili smo poskupjeli |
2. | bili ste poskupjeli |
3. | bili su poskupjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | poskupi |
množina | |
1. | poskupimo |
2. | poskupite |
glagolski prilog prošli | |
poskupjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
poskupio, poskupjela, poskupjelo | |
poskupjeli, poskupjele, poskupjela |