porumènjeti
porumènjeti () svrš. 〈prez. porùmenīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. porumènio/porumènjela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| porumenjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | porumenim |
| 2. | porumeniš |
| 3. | porumeni |
| množina | |
| 1. | porumenimo |
| 2. | porumenite |
| 3. | porumene |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | porumenjet ću |
| 2. | porumenjet ćeš |
| 3. | porumenjet će |
| množina | |
| 1. | porumenjet ćemo |
| 2. | porumenjet ćete |
| 3. | porumenjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | porumenjeh |
| 2. | porumenje |
| 3. | porumenje |
| množina | |
| 1. | porumenjesmo |
| 2. | porumenjeste |
| 3. | porumenješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | porumenio sam |
| 2. | porumenio si |
| 3. | porumenio je |
| množina | |
| 1. | porumenjeli smo |
| 2. | porumenjeli ste |
| 3. | porumenjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam porumenio |
| 2. | bio si porumenio |
| 3. | bio je porumenio |
| množina | |
| 1. | bili smo porumenjeli |
| 2. | bili ste porumenjeli |
| 3. | bili su porumenjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | porumeni |
| množina | |
| 1. | porumenimo |
| 2. | porumenite |
| glagolski prilog prošli | |
| porumenjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| porumenio, porumenjela, porumenjelo | |
| porumenjeli, porumenjele, porumenjela | |
Definicija
postati rumen
Etimologija
✧ vidi porumèniti
