pòžaliti
pòžaliti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. rad. pòžalio〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| požaliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | požalim |
| 2. | požališ |
| 3. | požali |
| množina | |
| 1. | požalimo |
| 2. | požalite |
| 3. | požale |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | požalit ću |
| 2. | požalit ćeš |
| 3. | požalit će |
| množina | |
| 1. | požalit ćemo |
| 2. | požalit ćete |
| 3. | požalit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | požalih |
| 2. | požali |
| 3. | požali |
| množina | |
| 1. | požalismo |
| 2. | požaliste |
| 3. | požališe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | požalio sam |
| 2. | požalio si |
| 3. | požalio je |
| množina | |
| 1. | požalili smo |
| 2. | požalili ste |
| 3. | požalili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam požalio |
| 2. | bio si požalio |
| 3. | bio je požalio |
| množina | |
| 1. | bili smo požalili |
| 2. | bili ste požalili |
| 3. | bili su požalili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | požali |
| množina | |
| 1. | požalimo |
| 2. | požalite |
| glagolski prilog prošli | |
| požalivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| požalio, požalila, požalilo | |
| požalili, požalile, požalila | |
Definicija
v. žaliti
