požèljeti
požèljeti (koga, što) svrš. 〈prez. pòželīm, pril. pr. -ēvši, imp. požèli, prid. rad. požèlio/požèljela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poželjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | poželim |
| 2. | poželiš |
| 3. | poželi |
| množina | |
| 1. | poželimo |
| 2. | poželite |
| 3. | požele |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | poželjet ću |
| 2. | poželjet ćeš |
| 3. | poželjet će |
| množina | |
| 1. | poželjet ćemo |
| 2. | poželjet ćete |
| 3. | poželjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | poželjeh |
| 2. | poželje |
| 3. | poželje |
| množina | |
| 1. | poželjesmo |
| 2. | poželjeste |
| 3. | poželješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | poželio sam |
| 2. | poželio si |
| 3. | poželio je |
| množina | |
| 1. | poželjeli smo |
| 2. | poželjeli ste |
| 3. | poželjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam poželio |
| 2. | bio si poželio |
| 3. | bio je poželio |
| množina | |
| 1. | bili smo poželjeli |
| 2. | bili ste poželjeli |
| 3. | bili su poželjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poželi |
| množina | |
| 1. | poželimo |
| 2. | poželite |
| glagolski prilog prošli | |
| poželjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| poželio, poželjela, poželjelo | |
| poželjeli, poželjele, poželjela | |
Definicija
osjetiti želju prema komu/čemu
Etimologija
✧ po- + v. željeti
