pozírati
pozírati (, komu) dv. 〈prez. pòzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
pozirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | poziram |
2. | poziraš |
3. | pozira |
množina | |
1. | poziramo |
2. | pozirate |
3. | poziraju |
futur | |
jednina | |
1. | pozirat ću |
2. | pozirat ćeš |
3. | pozirat će |
množina | |
1. | pozirat ćemo |
2. | pozirat ćete |
3. | pozirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pozirah |
2. | poziraše |
3. | poziraše |
množina | |
1. | pozirasmo |
2. | poziraste |
3. | pozirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | pozirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | pozirao sam |
2. | pozirao si |
3. | pozirao je |
množina | |
1. | pozirali smo |
2. | pozirali ste |
3. | pozirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pozirao |
2. | bio si pozirao |
3. | bio je pozirao |
množina | |
1. | bili smo pozirali |
2. | bili ste pozirali |
3. | bili su pozirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | poziraj |
množina | |
1. | pozirajmo |
2. | pozirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
pozirajući | |
glagolski prilog prošli | |
poziravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pozirao, pozirala, poziralo | |
pozirali, pozirale, pozirala |
1. | a. u likovnim umjetnostima, namjestiti/namještati se u stav odnosno određeni položaj prema kojem slikar ili kipar izvodi ljudski lik (za akt, za portret, za figuru u kompoziciji) b. namjestiti/namještati se u stav odnosno određeni položaj da bi bio fotografiran |
2. | biti pozer |
3. | sport javno demonstrirati fizički izgled na natjecanjima u atletskoj gimnastici |